Zorica

 

 

Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zorica Jevremović Munitić (Ražanj, 22. avgust 1948) je srpska i jugoslovenska pozorišna i video rediteljka, dramaturg, intermedijalna teoretičarka, istoričarka kulture i feministkinja.[1] Direktorka je beogradskog Centra za medije „Ranko Munitić“ i urednica regionalnog časopisa za medije i kulturu Mediantrop.[2]

Između ostalog, značajan je i njen rad na osnivanju pozorišnih trupa za marginalne društvene grupe, kao i doprinos utemeljivanju stripske i televizijske teorije u SFRJ 1970-ih. Njen muž je bio istaknuti jugoslovenski kulturni radnik Ranko Munitić.

Biografija

Rođena je u Ražnju, odrasla je u Beogradu. Diplomirala je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti 1975. godine. Dramaturgijom se bavila u alternativnim i neformalnim grupama pozorišta i filma: KPGT (1980—1990), Art-film (1981—1983), Nova osećajnost (1984—1985), Preduzeće za pozorišne poslove (1992).

Kao zagovornica jugoslovenskog kulturnog prostora istraživala kulturnu istoriju i teološko običajno pravo multinacionalnih i višekonfesionalnih sredina u SFRJ: Dubrovnik (1976—1980), Perast (1981), Povlja (1982), Tacen (1981—1984), oblast Poljica (1986—1990), Dečani (1981—1989) i Zjum (1990). Objavila je knjige iz multimedijalne teorije i pozorišne drame, a uređivala je i naučne zbornike iz književne istorije.

Osnivala alternativna pozorišta koja su radila kao „pozorišta kvarta“ u getoizovanim zajednicama, na mestima koja ranije nisu bila pozorišno aktivna: Performativno „Ulično dečije pozorište“ u Skadarliji (1985), „Džepno pozorište M“ u psihijatrijskoj bolnici „Dr Laza Lazarević“ (1993—1995), „PUT 5a“, feminističko pozorište u Autonomnom ženskom centru protiv seksualnog nasilja (1997—1999).

Početkom građanskog rata u Jugoslaviji 1990-ih bila je aktivistkinja dveju antiratnih grupacija: „Civilnog pokreta otpora“ i „Beogradskog kruga“, u okviru kojih je izvela više kulturoloških projekata: „Bosna, ljudski tragovi“ (1992).

Godine 2008. pravi izložbu „Kosovo iz mog stana“ od fotografija stvari koje je kupovala ili dobijala na dar na Kosovu i Metohiji (1981—1990).[3]

Članica je Saveza dramskih umetnika Srbije od 1978. Od 2007. godine članica Srpskog književnog društva. Od decembra 2011. direktorka je Centra za medije „Ranko Munitić“ gde kao intermedijalna teoretičarka vodi više projekata.

Delo (izbor)

Knjige

  • Raspad sistema, „Aurora“, Beograd, 2000.
  • Semiološki krugovi, „Prometej“, Novi Sad, 2001.
  • Četiri predratne drame, „Prometej“, Novi Sad. 2001. ISBN 978-86-7639-543-9.; drugo prošireno izdanje. 2006. ISBN 978-86-515-0016-2.
  • Spotovi nostalgije: o fenomenologiji, komunikologiji i estetici medija, Radio-televizija Srbije, Beograd. 2006. ISBN 978-86-81733-39-4.
  • Balada o devojačkom odelu, „Dosije“, Beograd. 2006. ISBN 978-86-909635-0-8.
  • Pozorište kao stvaranje sveta, Institut za pozorište, film, radio i televiziju, Beograd. 2008. ISBN 978-86-82101-36-9.
  • Dupli pas, koautor Ranko Munitić, Radio-Televizija Srbije — Izdavačka delatnost, Beograd, 2012. ISBN 978-86-6195-014-8[4]
  • TIŠINA, POMRLICE, (tri umiranja i jedan san) 2017.
  • Šaputave devojke, Beograd 2017.

Drame

  • Na stanici, 1968.
  • Oj, Srbi’o, nigde lada nema, 1971.
  • Vukodlak iz Samarije, 1973.
  • Kopile 1948-1968, 1987.
  • Fjodorova devojčica, 1991.
  • Bajka bluz, 1994.
  • Put u nemoguće ili potraga za boginjom Klio, 1995.
  • Šaputave devojke I, 1997.
  • Šaputave devojke II, 1999.
  • Balada o devojačkom odelu, 2004.
  • "Pomrlice" 2017.

Eseji i studije u periodici

Priređivanje naučnih zbornika

  • Sava Mrkalj, časopis Književnost, 1984.
  • Sv. Sava i Hilandar, Književnost, 1988.
  • Vatroslav Jagić, Književnost, 1990.

Videografija

  • Autovideografija (1996)
  • Šaputave devojke (2001)
  • Šaputave devojke II (2003)
  • Iščekivanje (2004)
  • Kraljica noći (2005)
  • Promocija Džepnog pozorišta M (2005)
  • Bosna 92 – ljudski tragovi (2005)
  • Ostaci filmske trake (2005)

Priznanja

  • Nagrada „Anđelka Milić“ za feminističko stvaralaštvo u oblasti nauke i kulture, 2016. Dodeljuje Sekcija za feministička istraživanja i kritičke studije maskuliniteta (SEFEM)<href="#cite_note-5">[5]

Literatura

Izvori

Spoljašnje veze